Ježićeva se klada urušila
Originalna priča Čudesne Šume · 2 min
Najljepše je kad priču čitate vi 💛
Jedne jesenske noći puhao je jak vjetar. Ujutro, kad je Ježić izašao iz kućice, stara bukova klada bila je napukla, a krov se urušio unutra.
Ježić je stajao pred svojom kućicom i nije mogao vjerovati. „Kućice draga“, šaptao je, „što ću sad bez tebe?“
Cijeli dan sjedio je na panju, sam i tužan. Šeširić mu je visio preko nosa.
Prvi je naišao Medo Trapko. Vidio je kladu i odmah razumio. Bez riječi je podigao teške grane i maknuo ih s kućice.
Zatim je došao Zeko Hop i doveo cijelu obitelj. Zečevi su kopali i iskopali novu, dublju sobicu ispod korijena.
Vjeverica Rita donijela je mahovinu za krov i suho lišće za krevet.
Lija Mudrica stajala je sa strane i gledala. „Pa da“, rekla je, „ali čemu sve to? Ježić može doći kod mene, imam veliku jazbinu.“
Ježić je odmahnuo glavom. „Hvala, kumo. Ali moja kućica je moja kućica. Mala je, ali je moja.“
Lija je uzdahnula. Onda se nasmiješila. „Dobro, tvrdoglavi ježu. Onda ću ti donijeti vrata.“ I donijela je okruglu koru starog hrasta, savršenu za vrata.
Do večeri kućica je bila gotova – još ljepša nego prije. Ježić je ušao, legao u meko lišće i zagledao se u strop.
Onda je izašao, skinuo šeširić pred svima i rekao: „Kućica je moja, ali srce je vaše. Hvala vam, prijatelji moji.“
🌳 Kraj 🌳
🌱 Mala pouka
Kad je nekome teško, prijatelji zajedno mogu ono što jedan ne može.
💬 Razgovarajmo
- Što se dogodilo s Ježićevom kućicom?
- Kako je svaki prijatelj pomogao?
- Kako bi ti pomogao/pomogla prijatelju kojem je teško?
