Ježić broji bodlje
Originalna priča Čudesne Šume · 2 min
Najljepše je kad priču čitate vi 💛
Ježić bio je vrlo ponosan na svoje bodlje. „Trista bodlji imam ja, svaka šilji, svaka sja!“ hvalio se svakome tko bi prošao.
Jednog dana njegov mali nećak Bodljica pitao je: „Striče Ježiću, a jesi li ih ikad prebrojao?“
Ježić se zbunio. „Prebrojao? Pa… nisam. Ali sigurno ih je trista!“
Odmah je sjeo na panj i počeo brojati: „Jedna, dvije, tri… sedamnaest… pedeset i… joj, gdje sam stao?“ Počeo je ispočetka. Pa opet. Pa opet. Do večeri nije uspio izbrojiti ni do sto.
„Možda ih je dvjesto devedeset devet“, uzdahnuo je. „A možda tisuću. Ne znam!“
Bodljica se nasmijao. „Striče, danas si s bodljama pomogao Riti da nosi jabuke s livade. Jučer si na njih nabo lišće i pokrio Tvrdičinu kućicu kad je padala kiša. A prekjučer si me na njima nosio preko potoka.“
Ježić je zastao. „Istina“, rekao je polako. „Nikad nisam brojao koliko imam bodlji. A dobro je što nisam ni brojao koliko sam puta pomogao.“
Od tada Ježić više nije brojao bodlje. Samo bi rekao: „Imam ih dovoljno – za sebe i za prijatelje.“
🌳 Kraj 🌳
🌱 Mala pouka
Nije važno koliko čega imaš, nego što s tim učiniš.
💬 Razgovarajmo
- Zašto je Ježić stalno brojao bodlje?
- Što je Bodljica rekao o bodljama?
- Što ti imaš, a možeš s tim pomoći drugima?
