Tvrdoglava kornjača

Kraj ribnjaka usred parka naselje se malo skrilo,

a u njemu stanovnika nema kakvih nije bilo.

Živjeli su tamo složno – žabe, patke, ribe, rode.

I pomagali si uvijek u tome selu pored vode.

Iznimka je samo bila susjeda im svima znana,

na kraj sela živjela je kornjača ta tvrdoglava.

Nikad nikog poslušati ta kornjača nije htjela,

niti savjet niti pomoć od nikoga iz tog sela.

Sjedila bi na kamenu, provodila tako dane.

Kad joj sjedenje dojadi, šetala bi oko bare.

Jednog dana penjala se na strm kamen pored vode,

prevrnula se na leđa u zrak digla četiri noge

Vidjela je to dvije patke, baš je bilo vrijeme ručka

i kada su joj pomoć htjele ona reče da se sunča.

Maše glavom i nogama, već je prošlo neko vrijeme,

na obalu pored nje dvije male žabe sjele.

Zabrinuto pomoć nude i već krenuše po dabra,

kada kornjača za njima vikne: ne trebate mogu sama.!

Vrana gleda, pa se smješka.

Ovo ti je greška, greška!

Lekcija će trajati teška,

dok ti glava ne omekša

Vrti joj se već u glavi, sati idu sunce sija.

Šetajući tada šumom na podu je spazi lija.

Ne brini ni se, pomoć stiže – govori joj lija stara.

Ne trebam te lijo hvala, umorna sam pa odmaram.

Mudra lija vidi sama, kornjača se pravi dama.

Od oklopa tvoga draga tvrđa ti je samo glava.

Ostala je jadna tako, satima još naopako.

I razmišljala o svemu kad joj sine u tom trenu.

Cijeli dan sam naopako, a već sam doma mogla biti.

Gladna sam i žedna jako, a mogla sam i jesti i piti,

Svi su pomoć nudili mi, a ja sam ih otjerala.

Što da radim, pomoć trebam. Ostala sam sasvim sama.

Sunce već je zalazilo, kada iza grma šušne netko.

Tko je – kornjača upita, a iz grma skoći zeko.

Zeko dragi prijatelju, kakva sreća da si ovdje.

Molim te pomozi mi, da stanem na svoje noge.

Duge uši podigao, pa glavu nakrenuo,

njuškicom ju pogurao i za tren ju okrenuo.

Stigli su do sela skupa, kornjača mu ruku dala

i po stoti put mu kaže: zeko dragi, baš ti hvala!

Od tada više nije ista i kada god bi nekoga srela,

pričala bi baš sa svakim stanovnikom svoga sela.

Još i danas dane krati šetajući oko vode

i susjede sve pozdravlja – žabe, patke, ribe, rode.