Leptir sreće

Jednom davno davno sjeo sam pod staro stablo.

Slušao sam toga dana šum njegovih mudrih grana.

Šapnulo mi je jednu tajnu,

veliku kao nebo i kao zvijezdu sjajnu.

Postoji jedno mjesto, malo kome znano

i ako zatvoriš na trenutak oči odvesti ću te tamo.

Duboko udahni, lišće na granama osjeti.

Iznad krošanja na vjetru sa pticama poleti.

Visoko iznad šume gdje igraju se oblaci,

daleko od grada gdje ne ćuju se koraci.

Tu zelena je livada sa travom mekom,

na samom vrhu planine, dalekom, daleko.

Livadu je bojama ispunilo cvijeće,

a na jednom cvijetu stoji leptir sreće.

Priđi mu, nasmiješi se i nemoj ništa reći.

Samo želju tad zaželi i razmišljaj o sreći.

Snagom svojih krila on zaljuljati će cvijet,

nećeš ni primijetiti da mijenja cijeli svijet.

Oblak meki pozvati će te da legneš na njega

i dok u san dubok toneš, letiš iznad svega…

A kada se probudiš prisjeti se snova,

jutru ti nasmiješi se jer te čeka sreća nova…