Marljiva pčelica

Na mirisnoj livadi čaroban je svijet,

po njoj pčela mala leti sa cvijeta na cvijet.

Skuplja pelud još od jutra marljivo i vrijedno radi,

a za ručak, kad ogladni, nektarom se cvjetnim sladi.

Zabavlja se i uživa, raditi joj teško nije.

Za nju sve je samo igra. Proljetnom se suncu smije.

Istražuje nove boje čudesnoga bilja,

ponekad ni sama ne zna dal’ je sve to san il’ zbilja.

Leti vješto kroz zumbule, kroz šafrane manevrira.

Male bijele tratinćice po mirisu ona bira.

Jaglacima očarana tad se vine u visine,

pa pogledom prati dolje, gdije su li se samo skrile?

Krajem oka tad ih spazi – male ljubićice svoje.

Vidjeti ih uvijek voli, jer su najdraže joj boje.

A kad stane na trenutak da odmori krila,

u maslačku toplom spava, mekom kao svila.

Sanja svoje prijatelje – med će skupa raditi,

pa se, poput sunca zlatnim, medom skupa sladiti.