Zeko Hop i ružna riječ

Originalna priča Čudesne Šume · 2 min

Najljepše je kad priču čitate vi 💛

Zeko Hop i mali Bodljica igrali su se lovice. Bodljica je bio spor, pa ga je Zeko uvijek uhvatio.

„Ti si spor kao puž!“ smijao se Zeko. „S tobom je dosadno!“

Bodljica je stao. Bodlje su mu se spustile. Bez riječi se okrenuo i otišao kući.

Zeko je ostao sam na livadi. „Pa samo sam se šalio“, promrmljao je. Ali igra više nije bila zabavna.

Navečer je naišao na Ježića kako sjedi ispred svoje klade. „Dobra večer, Zeko“, rekao je Ježić, ali nije skinuo šeširić kao inače.

„Je li Bodljica dobro?“ pitao je Zeko.

„Plakao je“, rekao je Ježić. „Znaš, Zeko, riječ je kao bodlja. Malena je, ali kad ubode, dugo boli.“

Zeko je spustio uši. „Nisam htio da ga boli.“

„Znam“, rekao je Ježić. „Ali postoje i riječi koje liječe. Ti ih znaš.“

Zeko je pokucao na vrata kućice pod kladom. Bodljica je provirio.

„Bodljice, oprosti. Nisi dosadan. Ti si moj prijatelj. I ti si najbolji u traženju gljiva, a ja sam u tome najgori.“

Bodljica se polako nasmiješio. „Sutra ćemo tražiti gljive?“

„Sutra“, rekao je Zeko. I Ježić je, zadovoljan, skinuo šeširić i naklonio se.

🌳 Kraj 🌳

🌱 Mala pouka

Riječi mogu boljeti – ali i iscijeliti. Kad pogriješiš, reci „oprosti“.