Vuk Sivko pjeva mjesecu
Originalna priča Čudesne Šume · 2 min
Najljepše je kad priču čitate vi 💛
U Čudesnoj šumi, na vrhu Sivog brijega, živio je vuk Sivko. Nitko mu nije prilazio. „Vuk je strašan“, šaptale su životinje. „Čujte ga samo kako noću zavija!“
„Auuuu“, čulo se svake noći s brijega. Zeko Hop bi se tada sakrio pod pokrivač.
Ali sovica Hu bila je znatiželjna. Jedne noći odletjela je na Sivi brijeg i sjela na granu iznad vuka.
Sivko je sjedio sam na stijeni, gledao u mjesec i tiho pjevao: „Auuu, mjeseče bijeli, i ti si sam na nebu… Hoćeš li mi biti prijatelj?“
Hu je slušala. Bila je to najljepša i najtužnija pjesma koju je ikad čula.
„Sivko“, rekla je tiho. „Ti ne zavijaš. Ti pjevaš.“
Vuk se trgnuo i spustio uši. „Molim te, nemoj se bojati. Ja samo pjevam mjesecu jer nemam nikoga drugoga kome bih pjevao.“
Sljedeće noći Hu je dovela Zeku. Zeko je drhtao, ali kad je čuo pjesmu, prestao je.
„Mogu li i ja pjevati s tobom?“ pitao je Zeko.
Sivko je zamahnuo repom, prvi put nakon dugo vremena.
Od tada na Sivom brijegu svake noći pjeva mali zbor: vuk, sovica i zečić. I nitko u šumi više se ne skriva pod pokrivač – nego tiho pjevuši s njima.
🌳 Kraj 🌳
🌱 Mala pouka
Prije nego što se nekoga bojimo, dobro je upoznati ga.
💬 Razgovarajmo
- Zašto su se životinje bojale vuka Sivka?
- Što je Sivko zapravo radio noću?
- Je li ti se dogodilo da se nekoga bojiš, a on se pokaže dobar?
