Oblačić Pufko
Originalna priča Čudesne Šume · 2 min
Najljepše je kad priču čitate vi 💛
Visoko iznad Čudesne šume plovio je mali bijeli oblačić Pufko. Bio je mekan kao vata i volio je mijenjati oblike.
Ujutro se pretvorio u zeca, i djeca u šumi su vikala: „Gle, zeko na nebu!“ Pufko se veselio.
U podne je bio riba, pa brod, pa veliki slon s dugom surlom. Djeca su ležala na travi i pogađala što je.
Popodne je Pufko primijetio da je cvijeće na livadi pognulo glavice. Zemlja je bila suha, a potok tanak. „Cvijeće je žedno“, shvatio je.
Pufko se napuhao, napuhao, napuhao – sve dok nije postao velik i siv. Onda je zapuhao vjetar i – kap, kap, kapkapkap! – pala je topla ljetna kišica.
Cvijeće je podiglo glavice, potok je zažuborio, a žabe su veselo zakreketale: kre, kre!
Kad je kiša prestala, Pufko je opet bio mali i bijel. A preko cijelog neba protegnula se duga. „Hvala, Pufko!“ viknula su djeca. Pufko se samo nasmiješio – i pretvorio u srce.
🌳 Kraj 🌳
🌱 Mala pouka
Svatko može pomoći na svoj način – i mali oblačić može donijeti kišu i dugu.
💬 Razgovarajmo
- Zašto je Pufko postao velik i siv?
- U što bi se ti pretvorio/pretvorila da si oblačić?
