Medo Trapko i staklenka meda
Originalna priča Čudesne Šume · 2 min
Najljepše je kad priču čitate vi 💛
Zeko Hop je spremao zabavu za cijelu šumu. Na stol je stavio kolače od mrkve, sok od borovnica i – na sam vrh – veliku staklenku zlatnog meda.
„Trapko, pričuvaj stol dok ja odem po cvijeće“, zamolio je Zeko.
Medo Trapko je sjeo pokraj stola i gledao med. Med je gledao njega. „Samo jednu žličicu“, mislio je medo. Pa još jednu. Pa – njam, njam – cijelu šapu.
Kad se Zeko vratio, staklenka je bila prazna. „Trapko, gdje je med?“
Medo je slegnuo ramenima. „Možda… možda ga je pojela neka velika muha?“
Zeko je pogledao medu. Njuška mu je bila sva zlatna i ljepljiva. Ali Zeko nije ništa rekao.
Medo je sjeo u kut. Gosti su se smijali i plesali, a njemu nije bilo do smijeha. U trbuhu ga je nešto žuljalo – i nije to bio med.
Napokon je ustao i rekao naglas: „Nije bila muha. Ja sam pojeo med. Oprosti, Zeko.“
Zeko ga je zagrlio. „Hvala ti što si mi rekao istinu.“
Sutradan je Medo odveo Zeku do svoje omiljene košnice. Pčelice su im dale novi med – a medo ga je cijelim putem nosio pažljivo, kao najveće blago.
🌳 Kraj 🌳
🌱 Mala pouka
Istinu je teško reći, ali poslije nje je lakše i tebi i drugima.
💬 Razgovarajmo
- Zašto je Medo Trapko slagao Zeku?
- Kako se Medo osjećao dok je skrivao istinu?
- Je li ti se dogodilo da nešto priznaš? Kako ti je bilo poslije?
