Medo Trapko i prvi snijeg
Originalna priča Čudesne Šume · 2 min
Najljepše je kad priču čitate vi 💛
Medo Trapko nikad nije vidio snijeg. Svake jeseni, kad lišće opadne, oči bi mu postale teške i on bi zaspao u svojoj špilji – sve do proljeća.
„Kakav je snijeg?“ pitao je Zeku jedne večeri, zijevajući.
„Bijel je, mekan i hladan, i škripi pod nogama“, rekao je Zeko.
„Volio bih ga vidjeti“, rekao je Medo. „Ali ne mogu ostati budan. Medvjedi zimi spavaju.“ I već je hrkao.
Te noći pao je prvi snijeg. Zeko Hop i vjeverica Rita imali su plan.
Napravili su malog snjegovića, ne većeg od lonca, s nosom od mrkvice i očima od žira. Zatim su ga pažljivo stavili u kutiju i odnijeli pred Medinu špilju, na najhladnije mjesto, gdje sunce nikada ne dopire.
Kraj njega su stavili crtež: Zeko i Rita sanjkaju se niz brijeg, a s njima – veliki smeđi medo.
Kad je došlo proljeće, Medo se protegnuo i izašao iz špilje. U sjeni je ugledao malog snjegovića, malo okrnjenog, ali još uvijek bijelog.
„Snijeg!“ zabrundao je medo i dotaknuo ga šapom. „Hladan je! I mekan!“
Zatim je vidio crtež i nasmiješio se od uha do uha. Nije bio budan te zime – ali su prijatelji zimu sačuvali baš za njega.
🌳 Kraj 🌳
🌱 Mala pouka
Pravi prijatelji smisle kako da i tebi bude lijepo, čak i kad ne možeš biti s njima.
💬 Razgovarajmo
- Zašto Medo nikad nije vidio snijeg?
- Kako su mu prijatelji pokazali zimu?
- Što bi ti pokazao/pokazala medi da je zimi budan?
