Medo Trapko i prepuna košara
Originalna priča Čudesne Šume · 2 min
Najljepše je kad priču čitate vi 💛
Na rubu šume dozrele su borovnice. Grmovi su bili plavi od slatkih bobica.
Medo Trapko uzeo je najveću košaru u šumi. „Nabrat ću ih sve!“ rekao je. „Sve, sve, sve!“
Brao je i brao. Košara je bila puna, a on je i dalje trpao. Bobice su ispadale preko ruba.
Došla je vjeverica Rita s malom košaricom. „Medo, ostavi malo i drugima. I pticama treba hrane.“
„Ja sam ih prvi našao!“ zabrundao je Medo i nastavio brati.
Kad nije ostala ni jedna bobica, Medo je podigao košaru. Bila je strašno teška. Posrtao je cijelim putem kući, a borovnice su se gnječile jedna o drugu.
Kod kuće je pogledao u košaru. Odozgo su bile lijepe borovnice, ali ispod – samo plava, ljepljiva kaša. Previše ih je bilo da bi ih pojeo, a za sok je već bilo kasno.
Medo je sjeo, tužan i ljepljiv do lakata.
Sutradan je otišao do grmova. Ptice su tužno skakutale po golim granama. Rita je sjedila pokraj njih.
„Oprostite“, rekao je Medo. „Uzeo sam previše, a od toga nije bilo ništa.“
Sljedećeg ljeta Medo je ponio malu košaricu. Napunio ju je do pola, a ostatak ostavio pticama, Riti i grmovima. I te su mu borovnice bile najslađe dosad.
🌳 Kraj 🌳
🌱 Mala pouka
Uzmi koliko ti treba – ostavi i drugima, i prirodi.
💬 Razgovarajmo
- Zašto je Medo brao sve borovnice?
- Što se dogodilo s njegovom košarom?
- Zašto je dobro ostaviti malo i za druge?
