Mica Maca i najljepši brkovi
Originalna priča Čudesne Šume · 2 min
Najljepše je kad priču čitate vi 💛
Mica Maca svako jutro sjedne na sunčanu ogradu i pere brkove. Ima ih dvanaest, dugih i bijelih, i svaki pomno zagladi šapicom.
„Ja imam najljepše brkove u cijeloj šumi“, prede zadovoljno.
Pas Šarko protrčao je ispod ograde, sav blatnjav, s ušima koje mu lepršaju na vjetru.
„Šarko, ti uopće nemaš lijepe brkove“, rekla je Mica. „A uši ti vise kao dvije krpice.“
Šarko je stao i pomislio. „Istina je. Ali s ovim ušima čujem kad Zeko Hop zove u pomoć s drugog kraja livade. A s ovom njuškom pronađem svaku izgubljenu rukavicu.“
Mica nije znala što bi rekla.
Toga popodneva pao je mrak, a mali Bodljica nije se vratio kući. Svi su ga tražili. Mica je gledala svojim zelenim očima, ali u visokoj travi nije vidjela ništa.
Šarko je spustio njušku na zemlju – njuš, njuš – i krenuo ravno do grma kupina. Ondje je sjedio Bodljica, zapetljan u granama.
Kad su se vratili, Mica je prišla Šarku i rekla: „Imaš najbolju njušku u šumi. I najljepše uši.“
Šarko je mahnuo repom. „A ti najljepše brkove. Svatko ima nešto svoje.“
🌳 Kraj 🌳
🌱 Mala pouka
Svatko ima nešto posebno. Ne moramo svi biti isti da bismo bili lijepi.
💬 Razgovarajmo
- Zašto je Mica mislila da Šarko nije lijep?
- Što je Šarko znao što Mica nije znala?
- Što je posebno na tebi?
