Lija Mudrica i zimska zvijezda
Originalna priča Čudesne Šume · 2 min
Najljepše je kad priču čitate vi 💛
Bila je zima i u Čudesnoj šumi bližio se Božić. Svi su pripremali darove.
Medo je pripremio teglicu meda, Rita vrećicu oraha, Zeko pletenu mrkvicu, a Ježić – pjesmu u stihovima, naravno.
Samo Lija Mudrica nije imala ništa. „Ja nemam ni med, ni orahe, ni vunu“, uzdisala je. „Što da poklonim?“
Prvi put u životu lukava Lija nije imala nikakvu dosjetku.
Navečer je izašla iz kuće i pogledala u nebo. Bilo je puno zvijezda. Jedna je bila najsjajnija, baš iznad velike jele na proplanku.
Lija se nasmiješila. Ipak je imala ideju.
Cijelu noć skupljala je sjajne stvarčice: komadiće leda koji su blistali kao staklo, srebrne iglice, crvene bobice i suho lišće zlatne boje. Na vrh jele objesila je zvijezdu od leda, a na grane bobice i lišće.
Ujutro su životinje izašle iz svojih kuća i zastale. Velika jela na proplanku sjala je na zimskom suncu kao da je sva od dragulja.
„Tko je to napravio?“ šaptali su.
Lija je sjedila ispod jele i šutjela. Ali Ježić je vidio njezine smrznute šape i iglice u krznu.
„Lijo Mudrice“, rekao je i skinuo šeširić, „tvoj je dar najveći – jer ga možemo dijeliti svi.“
Te večeri svi su se okupili oko jele. Pjevali su, darivali se i grijali jedni druge. A ledena zvijezda na vrhu sjala je cijelu noć.
🌳 Kraj 🌳
🌱 Mala pouka
Najljepši dar je onaj u koji uložimo svoje srce.
💬 Razgovarajmo
- Zašto je Lija bila zabrinuta?
- Kakav je dar Lija na kraju smislila?
- Što bi ti napravio/napravila kao dar nekome koga voliš?
