Bodljica ne želi spavati
Originalna priča Čudesne Šume · 2 min
Najljepše je kad priču čitate vi 💛
„Neću spavati!“ rekao je mali Bodljica i prekrižio šape. „Spavanje je dosadno. Dok spavam, propuštam sve zanimljivo!“
Ježić uzdahnuo je. „Bodljice, kasno je. Sutra ćeš biti umoran.“
„Neću biti umoran! Nikad nisam umoran!“ I Bodljica je zijevnuo tako široko da mu se vidio cijeli jezik.
Na prozorčić je sletjela sovica Hu. „Huu, što se ovdje događa?“
„Bodljica neće spavati“, rekao je Ježić.
Hu je sjela na rub kreveta. „Znaš, Bodljice, ja sam sova. Ja ne spavam noću.“
„Vidiš!“ rekao je Bodljica. „Ni Hu ne spava!“
„Ali spavam danju“, nasmijala se Hu. „Cijeli dan, čvrsto, u svom hrastu. Svi moraju spavati. I sove, i medvjedi, i najbrži zečevi.“
„Zašto?“
„Zato što san skuplja snagu. Kad spavaš, rastu ti bodlje. Noge ti se odmaraju za sutrašnje trčanje. A glava ti slaže sve što si danas naučio, kao kad ti stric slaže lišće u kućici.“
Bodljica je razmišljao. „I bodlje mi rastu dok spavam?“
„Svaku noć, malo po malo.“
Bodljica se zavukao pod lišće. „Onda ću spavati. Ali samo malo.“
„Samo malo“, rekla je Hu i tiho zapjevala uspavanku.
Prije nego što je završila prvi stih, Bodljica je već hrkao. Ježić je skinuo šeširić i šapnuo: „Hvala ti, Hu. Laku noć.“
🌳 Kraj 🌳
🌱 Mala pouka
San nije gubitak vremena – u snu skupljamo snagu za novi dan.
💬 Razgovarajmo
- Zašto Bodljica nije htio spavati?
- Što mu je Sovica Hu objasnila?
- Što ti radiš prije spavanja?
