Šarko i Mica – tko je prvi?

Originalna priča Čudesne Šume · 2 min

Najljepše je kad priču čitate vi 💛

Na proplanku je stajala jedna jedina ljuljačka, obješena o granu starog hrasta. I pas Šarko i maca Mica htjeli su se ljuljati. Odmah.

„Ja sam prvi!“ zalajao je Šarko i skočio na nju.

„Nisi! Ja sam je prva vidjela!“ mijauknula je Mica i skočila na isto mjesto.

Gurali su se, laktali i vukli. Ljuljačka se vrtjela, užad se zapetljala, i na kraju su oboje pali u travu. Bum!

Ljuljačka je visjela prazna i zapetljana.

Šarko je trljao glavu. Mica je trljala rep. Gledali su se ljutito, a onda je Šarko rekao: „Ovako se nitko neće ljuljati.“

„Istina“, rekla je Mica. „Ni ti ni ja.“

Šutjeli su. Onda je Mica predložila: „Hajde da brojimo. Ti se ljuljaš dok ja izbrojim do dvadeset. A onda ja, dok ti izbrojiš do dvadeset.“

„A ja ću te gurati!“ rekao je Šarko.

Raspetljali su užad. Šarko se ljuljao, a Mica je brojala i gurala. Pa obrnuto. Šarko je brojao tako glasno da su i ptice brojale s njim.

Uskoro je stigao i Zeko Hop. „Mogu li i ja?“

„Naravno“, rekla je Mica. „Ti si treći na redu. Šarko broji!“

Cijelo popodne izmjenjivali su se – i nijednom se više nisu posvađali.

🌳 Kraj 🌳

🌱 Mala pouka

Kad se izmjenjujemo, svatko dođe na red – i nitko se ne svađa.