Kornjača Tvrdica stiže na vrijeme
Originalna priča Čudesne Šume · 2 min
Najljepše je kad priču čitate vi 💛
Na velikom proplanku spremao se ljetni piknik. Zeko Hop je skočio prvi: „Tko zadnji stigne, nosi košaru!“
Medo Trapko potrčao je za njim. Kornjača Tvrdica je samo rekla: „Ja ću polako.“
„Polako? Stići ćeš sutra!“ smijali su se Zeko i Medo i nestali među drvećem.
Tvrdica je išla korak po korak. Usput je vidjela da je Zeko izgubio pokrivač, pa ga je podigla i stavila na svoj oklop. Malo dalje ležao je Medin lonac za med, pa je i njega ponijela. A uz potok je našla ono najvažnije – košaru s hranom, koju su obojica u žurbi zaboravila.
Na proplanku su Zeko i Medo sjedili zadihani. „Gdje nam je pokrivač?“ pitao je Zeko. „Gdje mi je lonac?“ zabrundao je Medo. „I gdje je… hrana?“
Dugo su čekali. Sunce se pomaknulo preko neba. Napokon, iza grma pojavila se Tvrdica, natovarena kao mala kola.
„Evo me“, rekla je mirno. „Stigla sam na vrijeme za ručak, zar ne?“
Zeko i Medo su se pogledali i zacrvenjeli. „Tvrdice, ti si stigla posljednja – ali ti si nam spasila piknik.“
Toga dana nitko više nije žurio. Svi su jeli polako i uživali u svakom zalogaju.
🌳 Kraj 🌳
🌱 Mala pouka
Polako, ali bez odustajanja – i do cilja se stigne.
💬 Razgovarajmo
- Zašto su se Zeko i Medo smijali Tvrdici?
- Što su Zeko i Medo zaboravili kad su požurili?
- Kada je bolje ići polako?
