Kornjača Tvrdica i kućica na leđima
Originalna priča Čudesne Šume · 2 min
Najljepše je kad priču čitate vi 💛
Ježić sreo je kornjaču Tvrdicu na stazi. Skinuo je šeširić i naklonio se: „Dobar dan, Tvrdice mila, gdje si danas kuću skrila?“
„Kuća mi je na leđima“, rekla je Tvrdica i kucnula po oklopu.
Ježić je zatreptao. „Na leđima? Pa ti nemaš pravu kućicu? Kao što je moja, pod bukovom kladom, s lišćem i prozorčićem?“
„Nemam“, rekla je Tvrdica mirno.
„Jadna Tvrdica“, uzdahnuo je Ježić. „Ja bez svoje kućice ne bih mogao ni dana!“
Tvrdica se nasmiješila. „Znaš, Ježiću, ja sam obišla cijelu šumu. Spavala sam pod gljivom, na mahovini, kraj potoka i na vrhu brijega. I svugdje sam bila kod kuće.“
„Kako to?“
„Jer kad uvučem glavu u oklop, svugdje mi je toplo. A kad je izvučem – svugdje imam prijatelje.“
Ježić je dugo mislio. Te večeri, kad se vratio pod svoju kladu, nije zaspao odmah. Ležao je i mislio na Tvrdicu.
Ujutro je otišao do nje s malim darom: šakom suhog lišća. „Za tvoju kućicu“, rekao je. „Da ti uvijek bude mekano.“
Tvrdica je stavila lišće u oklop. „Hvala, prijatelju. Sad imam komadić tvoje kućice u svojoj.“
🌳 Kraj 🌳
🌱 Mala pouka
Dom nije samo mjesto – dom je i ondje gdje su oni koje volimo.
💬 Razgovarajmo
- Zašto je Ježić žalio Tvrdicu?
- Što je Tvrdica rekla o svojoj kućici?
- Gdje se ti osjećaš kao kod kuće?
